Vladimir Solovjev zasigurno je najveći ruski filozof 19. i početka 20. stoljeća i jedan je od najumnijih kršćanskih filozofa. Autor je brojnih filozofskih trakata i osobno je živio kršćansku vjeru na zadivljujuć način. Osobni prijatelj biskupa J. J. Strossmayera i kanonika F. Račkog, jedno je vrijem živio i u Hrvatskoj. U ovome proročkome, milenarističkom djelu najveća je zadaća čovječanstva, suočena s materijalističkim "napretkom", obrana kršćanstva od zla. Solovjev kroz razgovor nekolicine anonimnih intelektualaca ukazuje na tri najveća zla: gospodarski materijalizam, Tolstojev apstraktni moralizam i Nitzcheovu apotezu mržnje, te ističe kako je prvo zlo već nazočno, drugo ubrzo dolazi, a treći fenomen jest najava Antikrista koji dolazi ovladati svijetom. Bio je velik prijatelj Hrvata i velik pobornik jedinstva Katoličke i Pravoslavne crkve. Do ranih devedesetih godina u Zagrebu je zasluženo imao svoju ulicu, Solovjevljevu ulicu (danas Ulica knaza Borne), a Solovljevjevo ime ulice izbrisali su vjerojatno oni koji su o njemu znali malo ili ništa, ili su mislili da je riječ o kakvu lenjinističkom ili staljinističkom generalu.