Zbirka obuhvaća stotinjak pjesama, hommagea posvećenih nizu europskih i svjetskih pjesnikinja i pjesnika koji su ga nadahnuli da s njima kroz pjesme uđe u razgovore koji se mahom tiču Boga, ujedno središnje figure čitave ove pjesničke zbirke. Reiner u pjesmama “prigovara” i “razgovara” s pojedinim brazilskim, čileanskim, španjolskim, američkim, engleskim, hrvatskim i mnogim drugim pjesnicima: od Jimeneza, Quasimoda, Pessoe, Leonarda Cohena do  S. S. Kranjčevića, L. Paljetka, I. Golub a i mnogih drugih. Božidar Petrač u pogovoru zbirke ističe da je pjesnikovo dijalogiziranje s drugima, sličnima ili različitima, uvijek u znaku Kristove Radosne vijesti te da se iz ove zbirke razabire “osluškivanje Božjega duha i daha u pustoši čovjekove egzistencije koju je Krist kadar ispuniti svojom zrakom milosti, svojim milosrđem”. Željko Reiner kao pjesnik se afirmirao razgovijetnošću i jasnoćom pjesničkoga izraza, počevši od svojih kajkavskih stihova 1970-ih godina, preko ratne lirike do ove zbirke kršćanskoga nadahnuća.