Cijeli ovaj roman prožet je grčevitom borbom: za obitelj i njezinu egzistenciju, za vjeru, nacionalni identitet, čast, ponos, za goli život, a u konačnici i za teritorijalni integritet i slobodu domovine. Iako je riječ o fi kciji, čitatelj ima dojam da su i likovi, i mjesta, i radnja uzeti iz tegobne povijesti jedne stvarne obitelji koja je proživjela   turbulentna vremena 20. stoljeća. Upravo ta iznimna djelotvornost fikcije te uvjerljivo pripovijedanje glavna su kvaliteta ovoga romana. Uvjerljivosti i kvaliteti romana pridonosi i to što autor svoje likove oblikuje karakterističnim govorom pa se jedni služe standardnim jezikom, drugi slengom, a treći ikavsko-štokavskim idiomom Dalmatinske zagore. (Neće ti ođe pivci zapivati. Ođe ti samo pijevci pjevaju.) Iako napisan u maniri naturalističkih romana, prepun detaljnih opisa ratnih strahota i tragičnih sudbina, ovaj roman nije lišen optimizma: nasuprot užasu, kroz njega se kao lajtmotiv provlači slika mirnog, idiličnog života te nada i ljubav.

(Žarko Ivković)