Plemenita jednostavnost (nobilis simplicitas) - velika slika kojom je Drugi vatikanski sabor u konstituciji Sacrosanctum Concilium orisao obnovljenu liturgiju Crkve - poziva na izvorne okvire slavljenja, življenja i razumijevanja kršćanskoga bogoštovlja. Ova zbirka sabranih tekstova zahvaljuje svoje postojanje slijedu misli proizašlih iz iščitavanja, osluškivanja i tumačenja ideja koje prate i promiču liturgijsku obnovu Crkve. Središnja poveznica knjige jest mišljenje liturgije u iskustvu vjere. Bogatstvo inteligencije vjere, uronjene u liturgijsko slavlje Crkve, polazište je ovih teoloških tumačenja otvorenih kulturalnim, estetskim, antropološkim i fenomenološkim gledištima na kršćansku simboliku i obrednost.
U liturgiji se teologija vraća na autentičnu misao vjere, a vjera iznalazi u svojoj nepatvorenoj zbiljnosti. U izvornoj sakramentalnoj formi, gdje provire sve što ona jest i daje misliti i kamo uvire svekoliko vjerničko življenje, teologija se uspostavlja kao mišljenje ususret obzorima Istine, očitovane na pragovima čovjekove zahvaćenosti svetim. Liturgija stoji na početcima vjere i na svetim pragovima čovjekovih preobrazbi: u liturgiji se ispisuje i iščitava biografija vjere.
U vodi i vinu, u ulju i mirisu, u poljupcu, u pjesmi i čistoći blagdanskoga svetkovanja liturgija uranja u prisutnost Kristova otajstva. Liturgija je estetika vjere, izrasla iz otajstva Utjelovljene Riječi. Ona je umjetnost bivanja u okrilju Otajstva jer je plemenita jednostavnost, blagdanska vedrina, buđenje osjeta, spokoj u okrilju Ljepote. Liturgija je umjetnost svetoga.