Stranice ove knjige nisu pisane s nakanom da ih čita itko drugi osim autora samog. Pisao ih je sebi. A pisao je zato da otme zaboravu svjetlo koje mu je darovano odozgo, u zvjezdanim trenucima molitve. Je li doista došlo odozgo, je li to bio govor Božje ljubavi ili samo igra mojih osjećaja i mašte, možda odraz uzburkane podsvijesti? Zapravo je bilo oboje. Kad se Božji Duh priopćuje svojemu razumnom stvorenju, ne djeluje on mimo duševnih moći toga stvorenja, što ih je sam u njega usadio, nego u njima i po njima. Dopušta da se nutarnje moći stvorenja razigraju kad ih dirne Stvoriteljev glas.