Književna vrsta bajki može značajno pridonositi duhovnom i moralnom oblikovanju osobe znatno više nego li se to u prvi mah čini i stoga je uputno češće ih koristiti u inicijalnom formativnom odgoju i obrazovanju djece kao i u cjeloživotnom trajnom obrazovanju odraslih.

Da, bajke su doista prožete maštom, sadržajima, osobama i radnjama koje se ne susreću u stvarnosti. Tako u bajkama postoje vile, vilenjaci, vještice..., u bajkama govore životinje i biljke, sunce, mjesec, zvijezde... Sve to, dakako, nije sastavnica stvarnosti kakvu u svakodnevici gledamo. Pa ipak, ne bi bilo dobro ako bismo bajke otpisali kao nešto suvišno, nepotrebno i neistinito. One nam naime mogu posredovati istinu katkada i obuhvatnije nego li uobičajeni kolokvijalni govor, one nas preko svojih slika i simbola mogu dovesti do slojevitih i suptilnih uvida i spoznaja potrebnih za cjelovitost personalnog ostvarenja, za zrelo, socijalizirano, humanizirano, uravnoteženo, jednom riječju za uspješno življenje i suživljenje.

Bajke sestre Božice jesu „nove" i „drugačije" po vremenu svoga nastanka i po glavnim protagonistima u njima, ah metoda poučavanja je ista, klasična: preko narativa i fabule koji se bave u stvarnosti nepostojećim sadržajima i likovima čitatelj biva oslovljen u svojoj integralnosti, ukupnosti, biva potaknut na sudjelovanje, radovanje, plakanje, razmišljanje, vrednovanje, mijenjanje...