Splitska prvostolnica, posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo bila je rasadište duhovnoga i kulturnoga života u gradu Splitu. Crkvena je glazba uvijek zauzimala važno mjesto u splitskoj prvostolnici. Osim gregorijanskoga pjevanja, koje se redovito pjevalo u bogoslužju, u prvostolnici se višeglasno pjevalo, kao što se to činilo i u Europi. Mnogi glazbenici, koji su radili kao kapelnici u splitskoj prvostolnici, učili su glazbu u europskim gradovima ili su iz njih došli. Razina glazbenih izvedaba u bogoslužju nije uvijek bila primjerena. Ipak, u nekim se glazbenim razdobljima u splitskoj prvostolnici crkveno glazbeno stvaralaštvo njegovalo više i stručnije. Sve je to zavisilo o glazbenicima, njihovu glazbenomu umijeću i kulturi, koju su oni sa sobom donosili, bili oni Hrvati, koji su učili izvan domovine, ili tuđinci, koji su dolazili kao kapelnici u splitsku prvostolnicu kao izobraženi glazbenici.

U drugoj polovini XVIII. st., kada je u splitskoj prvostolnici radio don Benedetto Pellizzari (?-1789.), crkveno je glazbeno stvaralaštvo dosegnulo svoj vrhunac. O njemu se i njegovim skladbama malo znalo. Veliki dio njegovih skladba nalazi se u Glazbenoj pismohrani splitske prvostolnice (GPSP). Proučavanjem i ponovnim izvođenjem njegovih skladba otkrilo se da se radi o velikomu i važnomu glazbeniku. Stoga je trebalo otkriti važno glazbeno zapostavljeno blago i predstaviti ga javnosti.

Objavljivanjem ovih duhovnih skladba B. Pellizzarija potvrđuje se da su Split i Hrvatska uvijek bili dio europske kulture, jer je glazba koju nalazimo u ovoj knjizi odjek europskoga glazbenoga utjecaja.