Autor piše o odrastanju u Šibeniku krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća na manganskim ulicama rodne Crnice. Izmjenjuju se intimne obiteljske pripovijesti s vizurama najstarijega hrvatskog grada – katedralom sv. Jakova, Poljanom, Goricom – uz neizbježno tematiziranje društvenih i političkih okolnosti u Jugoslaviji. Djed Iviša u stalnom je verbalnom obračunu s doživotnim predsjednikom Titom, baka Kata jedinstvena je pratiteljica svih sportova, a kada povremeno u šibenske kale pristignu i slavonski gosti, događa se niz komičnih situacija. Na stranicama Šovagovićeve knjige žive mali, najveći ljudi, s cjelodnevnom pjesmom na usnama, blokovima autobusnih karata u džepu i morem svježih pidoća na dvorištu. Djelo je posvećeno Gradu, obitelji i najboljim godinama „Šibenke“ s neponovljivim umjetnikom košarke Draženom Petrovićem.