Povodom stote godišnjice rođenja blaženog Miroslava Bulešića (13. svibnja 1920.) priređeno je III. dopunjeno izdanje njegovog Duhovnog dnevnika.

Blaženi Miroslav svoj Duhovni dnevnik nije pisao s nakanom da zabilježi povijesne datosti ili svoja teološka promišljanja. Smisao vođenja Duhovnog dnevnika, kako je sam zapisao, jest „upoznati samog sebe, popraviti mane, prikazati se sav Bogu dušom i tijelom za Njegovu službu (Duhovni dnevnik, 29.8.1942.). Naš Blaženik bilježi trenutno stanje svoje duše, svog duhovnog života te donosi konkretne odluke kako bi, kao bogoslov i svećenik, što bolje mogao živjeti svoje zvanje i poziv. Svaki sjemeništarac, bogoslov, redovnik i svećenik može se prepoznati u liku blaženog Miroslava, može od njega mnogo naučiti o tome kako ustrajati na putu kojim ga je Bog pozvao.

Na kušnje i poniženja, gledao je kao na milosne trenutke koji mu se daju za osobni rast u vjeri, u svom zvanju. Za svoje neuspjehe ne traži krivca u drugom, već kroz molitvu, razmatranje, razgovor s duhovnikom traži odgovor na svoje poteškoće. To je put ostvarenja svakog duhovnog zvanja.

Ovaj Duhovni dnevnik blaženog Miroslava svima može biti „duhovni molitvenik", da na ispravan način gledamo svoj kršćanski poziv: bilo kao vjernik laik ili kao Bogu posvećena osoba.