Jedva sam susprezao svoje oduševljenje nad svakom pojedinom pjesmom, zahvalan za spoznaju da još ima onih koji kvalitetno, znalački i izvorno pišu svoju dušu naslanjajući se na Riječ ili, kako bi to rekao autor, pjevajući u sjeni Isusovoj. Štoviše, da ima onih koji o stvarima vjere i duha pjevaju na iskren, snažan, osoban i nadasve suvremen način, a u konkretnom slučaju fra Antuna, ta je suvremenost snažno protkana akribijom i naslonjena na ponajbolje od tradicije. (...)

(iz Pogovora Antona Šuljića)