Upravo kao što ujesen ptice selice lete prema toplijim krajevima, tako i hodočasnici hrle u Međugorje, gdje mogu ogrijati svoje srce, otopiti led s duše, iskusiti zavičaj, toplinu Očeva doma i Majčina zagrljaja.

Ne dade li se i na nas primijeniti onaj Isusov prigovor da nismo kadri čitati niti tumačiti znakove vremena? Za one koji hoće i žele progledati i vidjeti, znakovi vremena zbore tako rječito, opasnosti su kao na dlanu, vrijeme je prepuno biblijske i apokaliptičke tjeskobe naroda, svijest grijeha je nestala. Tko prihvaća Marijina ukazanja, lako će uvidjeti da Marija preko svojih poruka upire tako snažno i proročki u sva zla suvremenoga svijeta, u korijen svih zala. Zašto onda biti pored očiju slijep, pored ušiju gluh, zašto se zatvoriti pred jasnim znakovima s Neba i tako neminovno srljati u osobnu i zajedničku propast i provaliju? Poruka je Međugorja u biti samo i jedino obećanje sveobuhvatnoga mira što ga podaruje onaj koji je naš Mir.