Penjačevi zapisi je zasigurno Božićev najveći spisateljski izazov dosad jer je, uz opise penjačkih avantura i bilježenje putositnica, ona i korak u nešto novo. To je knjiga kakvu kod nas još nitko nije napisao jer je Božić u njoj, ispisujući svoj odnos prema planinama od djetinjstva do danas i prateći sve stepenice na tom putu, ispisao zapravo autobiografiju koja jest ponešto fragmentarna, ali ipak daje uvid u cjelinu njegova života. Odrastanje u Zavojanima ispod planine Sv. Mihovil, selidba u Split, prvi planinarski izleti, prvi alpinistički usponi i strast i energija kojom su oni zagospodarili njegovim životom, služenje vojnog roka, rad u splitskom građevinskom poduzeću, navigavanje na brodu, rad u Sudanu, zapošljavanje na Hrvatskoj televiziji, predano služenje u Gorskoj službi spašavanja, prvi brak, drugi brak, odnosi s djecom, svi najveći uspjesi, ali i sve tragedije koje su mu se dogodile – sve je to opisano u ovoj knjizi. Neki od tih događaja prikazani su opširno i detaljno, dok su drugi dani samo kao dojmljivi krokiji, ali u Penjačevim zapisima Stipe Božić ispričao je cijeli svoj život. I iznio svoju životnu filozofiju i uvjerenja koja su ga kroz taj izniman život vodila. Učinio je to spisateljski vješto, podarivši nam autentičan i uzbudljiv komad teksta o jednom autentičnom i uzbudljivom životu te potvrđujući još jednom da je obdaren mnogim talentima. Jedan od njih sigurno je i onaj spisateljski.