Knjiga je kompilacija triju tekstova Oswalda Spenglera: 1. Jahre der Entscheidung. Deutschland und die weltgeschichtliche Entwicklung/Godine odluke. Njemačka i svjetskopovijesni razvoj, 2. „Das Doppelantlitz Russlands und die deutschen Ostprobleme/Dvostruko lice Rusije i njemački istočni problemi“ i 3. „Ist Weltfriede möglich?/Je li svjetski mir moguć?“. Odabrani radovi ulaze u red njegovih najpoznatijih političkih tekstova, za koje je Theodor W. Adorno ustvrdio da su nastali nakon „Spenglerove propasti“, aludirajući pritom na autorovo kapitalno djelo Propast Zapada. Odbacujući linearno shvaćanje povijesti, Spengler iznosi tvrdnju da je u ljudskoj povijesti, koja nema kontinuitet, postojalo osam kultura između kojih nema stvarnoga prožimanja jer je svaka jedinstvena i neponovljiva u svojim izražajnim mogućnostima. Kulture shvaćene kao organizmi imaju svoj vijek trajanja i predvidljive faze razvoja te se mogu uspoređivati.
Služeći se morfološkom metodom, koju je baštinio od Johanna W. Goethea, i povijesnim analogijama Spengler se upustio u „predviđanje“ budućih povijesnih procesa, tj. onoga što se treba dogoditi.