Ovdje sabrane studije pod tim naslovom smjeraju na to da nadopune to jednačenje. Ipak, one će to učiniti samo u par slučajeva, pokazujući kako je platonizam bitno svojstven postupanju mislilaca unutar raspona metafizike. Najupadljiviji – premda već ekstreman – slučaj jej raspravljanje Nietzscheova platonizma, njegova mnogostrukog platonizma. Augustin će, dakako, biti tematiziran u vezi s pitanjem vremena, ali više s obzirom na nasljeđe koje on uvažava nego na nasljeđe preuzeto iz ranijeg platonizma.

Nadalje, "drevni spor između filozofije i pjesništva", koji je nasljeđe samim tim što je preuzet u platonizam i sjedinjen s njegovim nasljeđem, bit će prikazan kao na razne načine vraćen u odnos između tragedije i filozofije, za koji odnos su novije studije pokazale da je bio odlučujući za povijest poslijekantovske njemačke filozofije.

Uz pretpostavku da je, uz stanovite ograde, metafizika platonizam, ove su studije trajno upućene na pitanje može li se jednačenje preokrenuti, je li, matematički rečeno, relacija komutativna. Može li netko kazati da je platonizam metafizika? Ili zar unutar dijela Platonova nasljeđa ne postoje momenti koji nadilaze metafiziku? (iz Uvoda)

Knjiga je podijeljena u 8 poglavlja: Nietzscheov platonizam; Politika chore; Snivanje danju; Platonizam na granici metafizike; Utemeljitelji bezdna; Uranovo vrijeme; Što se događa s 'prirodom'?; Tragedija izdaleka.