Kršćansko društvo koje u ovom poznatom esejističkom djelu zagovara slavni pjesnik nobelovac T. S. Eliot nije društvo svetaca, nego običnih ljudi čije je kršćanstvo obilježeno u prvom redu pripadnošću zajednici i koje je tek uz tu pretpostavku pitanje istinski slobodna individualnog izbora.
To nije savršeno društvo ni društvo u kojemu su svi kršćani, nego ono
u kojemu će obdržavanje vjerske tradicije jamčiti upoznavanje i omogućivati poštivanje naravnog zakona i vječnih istina, a što stvara preduvjete za duhovni rast i dostojanstvo svakog čovjeka te ujedno služi dobrobiti cijele društvene zajednice.