Živimo u vremenu mnogostrukih sukoba i lomova. U medijima i u javnim raspravama često se govori o »ljudskim pravima«. Prošle godine svijet je slavio 50. godišnjicu proglašenja »Opće deklaracije o ljudskim pravima«. Napori čovječanstva da se osigura zaštita ljudskih prava zasigurno su u posljednjim desetljećima polučili napredak. No, istodobno - gotovo svakodnevno - slušamo o najgorim kršenjima ljudskih prava na mnogim područjima.
Općenito je poznato da je na prvi pogled jasno što se misli u pozivanju na ljudska prava. Ipak, teško je dati pobliže značenje onoga što se pod tim riječima zaista misli. Mnogi se pri tome pozivaju na moral i načelo priznanja ljudskoga dostojanstva. Dostojanstvo u tom kontekstu znači da se čovjek sam ne može procijeniti ali i da je izuzet samo čovjekovoj procjeni. Važno je, stoga, osigurati temelj toga dostojanstva.
Očito je lijepo tvrditi da svi ljudi imaju ljudska prava ili da su svi jednaki u svojem ljudskom dostojanstvu. No, što te riječi znače, odnosno, što bi one trebale značiti? Zašto ljudi, svaki čovjek, ima svoja prava? Što znači ljudsko dostojanstvo? Jesu li ljudska prava idejno-povijesni ili politički postulat? U čemu je jamstvo njihove valjanosti? Odgovori na ta pitanja mogu se pronaći u raspravama ove knjige.