Autori polaze od općega prema konkretnome, tj. od svjetskih iskustava do hrvatske svakidašnjice. Razmišljanja se mogu tematski podijeliti u tri skupine: traženje istine u konkretnoj stvarnosti (Koprek, Jelenić, Jurčević); analiza određene situacije ili konkretnog problema (Rogić, Šakić, Markešić) te uloga religije, Crkve i kršćana u izgradnji demokratskog društva (De Rosa, Nemet, Sorge).
Točno je da se čovjek uvijek bojao nečega i nekoga. Međutim, kada se u prošlosti suočavao i borio, barem je znao što nastoji izgraditi jer se kretao i poštivao moralna načela koja su mu bila jamstvo njegovog opstanka i rasta. Sada se, naprotiv, sve čini krhkim i zastarjelim. Strah i tjeskoba sve prožima. To uznemiruje ljude, izaziva religiozne sumnje i stvara zapreke da čujemo riječ Božju koja nas jedina može usmjeriti na pravi put i prema istinskoj sreći i miru. Koprek smatra da se trebamo otvoriti istini bez koje nema prave slobode. Istina i sloboda zajedno preduvjet su izgradnje vjerodostojnog demokratskog društva.
Politika se događa u povijesti, a povijest se događa kroz politiku (Jurčević). Autor se veoma vješto kreće labirintom isprepletenih putova povijesti i politike čiju sudbinsku međuovisnost nastoji pokazati osobito u hrvatskoj stvarnosti. Jelenić analizira glavne sudionike trenutne društvene i političke situacije u hrvatskom društvu. Riječ je o vrjednovanju ponašanja i odluka aktualnog političkog režima u svjetlu prihvaćanja ili odbacivanja društvenih vrjednota: bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja.