Na smiraju drugoga tisućljeća osvrće se na prošlost, zbrajaju se rezultati i promišljaju bilance. Ako je u znanstvenoj eksploziji još u prošlom stoljeću bila naviještena i registrirana smrt Boga, onda u naše dane umire i moral.
Čovjek današnjice obitava u civilizaciji smrti. Čini se da nikada nije nasilnom smrću umoreno toliko ljudi kao u ovom stoljeću. Govori se o brojci većoj od 170 milijuna. Okružuje nas toliko zla da jednostavno moramo reći da je zlo vrijeme za dobro. Kriza morala o kojoj se danas na sva usta govori nije samo u življenom nemoralu.
U povijesti je uvijek bilo više ili manje prepoznatljivo i prekoračivanje moralnih normi i žalovanje nad tim. Novo je danas nestajanje loše savjesti, gubitak svijesti o nepravdi jednom riječju okretanje od dobra. Živimo u vremenu ravnodušnog ili ciničkog nijekanja morala. Kao da smo se pomirili da istine na tom području nema, niti je može biti. Poljuljani su kriteriji vrjednovanja. Funkcionalistička etika o kojoj se često govori, ipak nije sposobna obuzdati pojedinca ni društvo da prihvate i poštuju humana mjerila.
Ova knjiga želi biti pledoaje za dobro, za moral, za civilizaciju života, dobrote i ljubavi.