Tema knjige je filozofsko pitanje o Bogu. Riječ filozofija od početka je značila težnju-ljubav prema apsolutnoj istini i mudrosti što usrećuje, ali ne njezino posjedovanje. Ako popusti ta napetost, čini se da pitanje o Bogu zanijemi. A prema Platonu filozof kao konačno biće stoji u napetosti između mudrosti i neznanja, između smrtnoga i besmrtnoga. Onaj koji filozofira biće je pitanja, koje u pitanju samo postaje upitnim. U ovaj kontekst spada kritičko pitanje Hansa Ursa von Balthasara: "Ne bi li možda stari Lessing sa svojim izrekom koju su neprestance napadali svi kršćanski ortodoksni mislioci ipak nekako mogao imati pravo: da bi on, ako bi mu Bog dopustio izbor, dao prednost traženju pred nalaženjem?" Ako bi trebalo vrijediti da se o filozofskim pitanjima jedino u znanju o neznanju, koje je čovjeku vlastito, može prikladno raspravljati, onda se u filozofiji ne bi radilo samo i prije svega o sadržajno ispravnim odgovorima, nego o pitanju koje ispravno traži. Očito je čovjeku koji ozbiljno pita također moguće da Božje postojanje ne smatra samo po sebi razumljivim. Svakomu koji misli da filozofsko pitanje o Bogu može nadmašiti naukom o Bogu, trebalo bi barem biti jasno, da se mora sučeliti s poricateljima Boga koji ozbiljno traže istinu, ako želi održati svoj zahtjev glede neupitne izvjesnosti Božje stvarnosti. Čim pak postane svjestan njihovih prigovora, morao bi priznati da svoj nauk iznosi na razini koja preskače čovjekovu konačnost i da govori na način neprimjeren čovjeku. Ova knjiga o filozofskome pitanju o Bogu ne kani izričito ponuditi filozofski nauk o Bogu. U skladu s time je tema takve knjige ponajprije manje Bog sam, nego više čovjek, ukoliko pita o beskrajnome Bogu.