Djeca su drukčija od odraslih. I ne ponašaju se kao oni. Imaju svoju osobnost. Dječje misli i riječi povezane su s njihovom svakidašnjicom i onim što u njoj doživljavaju. Već od nejake dobi djeca posjeduju izvorne predodžbe o vjeri i životu, o Bogu i ljudima. Zato su dječje slike i usporedbe nepredvidive, iznenađujuće i toliko puta osvježavajuće. Njihova duša očituje se i na ovim stranicama u odnosu prema roditeljima i prijateljima, rođacima i susjedima, znancima i nepoznatima. Nazire se i njihov odnos prema Bogu, vjeri i Crkvi, za što je važna sredina u kojoj djeca odrastaju i iskustvo koje u njoj doživljavaju. Dječji osjećaji, želje i mašte nadilaze obiteljski krug i ulaze u prostor bez vremena i granica.

U rukama vam je zbirka izabranih prinosa objavljivanih u rubrici "Moja djeca i ja" koje je majka četvero djece Rina Tomelić, revno pisala za katolički mjesečnik "Marija", godinu za godinom, već od 1994. To su zapravo istinite zgode, crtice iz svakidašnjeg života njezine obitelji, kroz koje je čitateljima "Marije" približavala dječju bezazlenost i iskričavu mudrost, od kojih štošta mogu naučiti i odrasli. Svojom spontanošću podsjećaju da je svijet pun radosti i nade, ali i žalosti kao i tjeskobe. Svojom bezazlenošću pokazuju kako se ljudski ponašati, a svojom otvorenošću poručuju da na zemlji ima mjesta za svu djecu svijeta.