Ova knjiga sadržava neke antičke i suvremene misli o čovjeku, 0 njegovoj težnji za srećom odnosno za najvećim dobrom, o njegovim vrlinama i porocima i različitim pogledima i stavovima.
Podnaslov knjige upućuje čitatelja da su donijete misli onih koji su u njemu spomenuti. Knjiga upućuje i na neke sličnosti antičkih i suvremenih pogleda na čovjeka. U antici i u suvremenomu dobu uočava se, s jedne strane, težnja etički odnosno ćudoredno odgojiti čovjeka s vrlinama, što je prepoznato kao dobro za pojedinca i društvo, a s druge strane, uočavaju se misli i zahtjevi koji zagovaraju relativizam i ono što ugrožava čovjeka i njegovo dostojanstvo. Već su neki antički filozofi, čije se misli također nalaze u knjizi, pokazali koje teoretske i praktične zbunjenosti unosi relativizam. I neki suvremeni mislitelji naglašavaju njegovu neodrživost, a drugi ga zagovaraju. Ti različiti pogledi nisu neke bezazlene teoretske rasprave, nego se tiču samoga čovjeka i njegova života, o kojemu drugi odlučuju, a koji postaje žrtva nekih relativističkih stavova i društvenoga ponašanja. Iznijete su misli koje zagovaraju čovjekovo dostojanstvo odnosno štite čovjeka, koji je stvoren na sliku Božju, od njegova začeća do naravne smrti.
 

(Tekst iz recenzije)