Ova je knjiga kroz mnoge godine bila temeljni tekst za razumijevanje i usvajanje Don Boscove duhovnosti.
Eugenio Ceria, autor posljednjih devet svezaka Don Boscovih biografskih uspomena, ovako piše u Predgovoru prvom izdanju ove knjige 1929. godine:
"Očarani na prvi pogled veličanstvenim djelima njegova mnogovrsnog djelovanja, suvremenici su se divili njegovim uspjesima, gotovo zaboravljajući da svaka slava dolazi iznutra (»omnis gloria eius ab intus«). Isto tako generacija koja je došla poslije njegove smrti, prvenstveno je gledala Don Boscova djela, proučavajući njihove oblike i uspjehe, ne razmišljajući mnogo o tome da ispita dubinu principa pokretača onoga stoje uvijek bila velika tajna svetaca: duh molitve i sjedinjenja s Bogom. Ne, neka se nitko ne zavarava da će razumjeti Don Bosca, tko ne zna koliko je bio čovjek molitve. Skroman bi plod ubrao iz njegova čudesna života, tko bi previše trčao za biografskim podatcima, a ne bi nužno prodro do intimnih i dubokih pokretača. Skinuti taj zastor bila bi sigurno stvar od najveće izgradnje, i možda najbolji doprinos proslavi novoga blaženika; mislim zastor jednog života, koji naizgled ne predstavlja ništa izvanredno, ali u stvari skriva blaga milosti i duhovnih darova. Može se ponoviti o Don Boscu stoje već rečeno o drugima, da je on sličan svetoj hostiji: izvana prilike kruha, unutra Isus Krist."

(tekst s korica knjige)