Autor u knjizi analizira razdoblje od uspostave komunističke vlasti 1945. do potpisivanja Protokola, odnosno normalizacije jugoslavensko-vatikanskih odnosa 1966. Knjiga je kronološki podijeljena na tri dijela, tj. vremenska razdoblja. Prvi dio obuhvaća razdoblje od 1945. do prekida diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice u prosincu 1952. Drugi dio obuhvaća razdoblje od 1953. do smrti kardinala Alojzija Stepinca 1960. Treći dio obuhvaća razdoblje od 1960. do potpisivanja Protokola između Svete Stolice i Jugoslavije 1966. Autor se u knjizi uglavnom usredeotočio na razumijevanje crkveno-državnih odnosa, a ne na unutarcrkvenih problema, ali se ipak unutarcrkvenih pitanja dotiče u kontekstu njihovih utjecaja na crkveno-državne odnose. U knjizi se navode i neki postupci pojedinih svećenika u odnosu na državne vlasti, ali i na druge svećenike i biskupe, s ciljem slikovitijeg prikazivanja okolnosti u kojima su djelovali i metoda koje su prema njima komunisti i njihov represivni aparat primjenjivali. U tim okolnostima svećenici i njihovi poglavari različito su se postavljali, svaki od njih smatrajući da je njihov način najbolji, što izaziva kontroverze u crkvenoj i svjetovnoj javnosti o ponašanju Crkve i svećenika u vrijeme komunističke vladavine. Ova knjiga donosi mnoge nove spoznaje potrebne za rasvjetljavanje navedene problematike.