Da bi nastala neka velika poruka, sudjeluju tri elementa: propovjedaonica, slušatelji i istina. Ta se tri činioca nalaze i u dvije najznačajnije poruke u životu našega Otkupitelja, u prvim i posljednjim javnim riječima što ih je On ljudima uputio. Kod Njegove prve propovijedi propovjedaonica bijaše jedno brdo, slušateljstvo sačinjavahu neuki Galilejci, a svoju je istinu dao u Blaženstvima. Propovjedaonica Njegove posljednje poruke bio je Križ, a slušatelji su bili pismoznanci i farizeji koji su hulili na Boga, hramski svećenici koji su se rugali, rimski vojnici koji su se kockali, strašljivi učenici koji su se kukavički sakrili, Magdalena koja je plakala, Ivan koji je ljubio i Marija koja je trpjela kao što samo majka može tugovati i trpjeti. Magdalena, Ivan i Marija - kajanje, svećeništvo i nevinost -, to su duše kakve svagda i uvijek nalazimo pod Kristovim križem. A propovijed što ju je to općinstvo čulo s propovjedaonice križa, bijaše Sedam posljednjih riječi, samrtničke riječi Spasitelja koji je svojom smrću nadvladao smrt.