Le Désespéré (Očajnik, 1887.) prvi je roman Léona Bloya. Radnja prati briljantnog ali siromašnog Kaina Crnomraka, buntovna katoličkog pisca čiji književni dar obećava, koji živi u Parizu na početku francuske Treće Republike i pokušava uskladiti dva para naizgled nepomirljivih sila u svom životu. S jedne je strane to sukob njegove snažne pobožnosti i nužnosti da slijedi crkveno učenje s privučenošću prekrasnom ali naivnom bivšom prostitutkom koja postaje predana katolkinja; drugi je par očajnička potreba za stabilnim poslom koja je u sukobu s organskom odbojnošću prema licemjernom, koruptivnom ponašanju onodobnog tiska i književnog svijeta. Roman započinje i završava smrću, čime se djelo neosporno promeće u tragediju. Upravo će taj žanrovski okvir najbolje odgovarati Bloyevoj metafizičkoj i životnoj doktrini, onoj koja zagovara svetost patnje, držeći da se kroz mističnu zamjenu muka nevinih može otkupiti prekoračenja grešnih. To je i hermeneutičko načelo romana Očajnik. On je Bloyeva parabola o ljudskoj bijedi: u tom palimspestu bola on želi izvesti na svjetlo skrivene istine. Glavni lik savršen je Bloyev alter-ego: mistik, mizantrop, revolucionar, preziratelj građanstva i vlastitog vremena, asket itd. Snažan roman, eruptivne proze, napisan je stilom koji su neki označili stilom gotičke katedrale, briljantnim polemičkim stilom.