Ovo je pjesnička zbirka koja u hrvatsku književnost uvodi posve osebujan lirski i ujedno epski glas. U njemu kao da odzvanjaju note iz Eliota i Marune, a opet je taj glas tako svoj: on je i samozatajan i frajerski, on je moderan bez zamršenosti i romantičan bez cmizdravosti i tragičan bez patosa. Domoljuban je, ali nije patetičan i kršćanski je produhovljen, a nije ukočen. Ova je zbirka duboko uronjena u književnost i čitatelj će to otkrivati na svakom koraku i stihu, što u formi koja tako nenametljivo postiže tradicionalnu asonantnu rimu, što iz pogođenih metafora i slika koje figure pretvaraju u poeziju. Ali, možda je njezin najveći interes za današnjeg čitatelja u Hrvatskoj njezina uronjenost u život, smisao za stvarnost i snaga kojom prenosi bliska nam iskustva: iskustva iz Domovinskog rata, iz rovova punih mišje groznice, iskustva ratnih prijateljstava, gubitaka, iskustva života u poraću, ljubavi prema zemlji i želje da se u njoj živi bolje, kritičnosti prema društvenim i političkim pojavama, iskustva romantične ljubavi, ratne i poratne… Rat i ljubav, ljubav i rat, kruže oko kote lirski prozvane Morana – negdje na tom brdu, ispod njezina neba, sastaje se taj par što prati čovjeka od biblijskih vremena do Domovinskog rata. Ovo je pjesnička zbirka koja se čita kao napeta zbirka pripovijesti zbog upravo sretno odabrane poetske forme balada i romanci.