U engleskom mjestašcu Bojnom Brdu nedaleko od Londona kazališna družina priprema postavljanje predstave lokalnog pjesnika Petera Stanhopea. Među mladim glumcima nalazi se i Pauline Anstruther, koju je stric poslao u provinciju da se brine o staroj baki. Pauline se već duže vrijeme ukazuje lik neobično nalik njoj samoj, reklo bi se njezina dvojnica. S pojavom tog sablasnog elementa u romanu, čitatelj će sve više uranjati u svijet koji razbija idiličnost engleskog sela i budi jezu. Ispod Bojnog Brda u nekoliko je slojeva pokopana povijest užasa, boli, zagušenih ideala i želja, od na lomaču bačenog isusovca, do građevinskog radnika samoubojice. Dok će se ti slojevi polako otkapati, u prvi plan dolazit će odnos između Stanhopea i Pauline. Stanhope će, ostvarujući u vlastitom životu izvornu Kristovu ideju, tjeskobnoj Pauline ponuditi da preuzme na sebe njezinu patnju i olakša joj nošenje križa. Time Williams u ovome romanu oprimjeruje ideju zamjeniteljske ljubavi koju je općenito razvijao u svojoj teologiji romantične ljubavi.

Mračna pak strana priče, koja ne može izostati ni u jednom Williamsovu romanu, kao što ne može niti u životu, bit će ostvarena kroz opsesije vojnog povjesničara Lawrencea Wentwortha, s jedne strane tašto zaokupljena svojom znanošću, s druge opsjednuta mladom Adelom Hunt. Ne bi li ostvario svoje opsesije, Wentworth će započeti silazak u pakao.