Radnja ovoga romana smještena je u zabačenom selu meksičke zapadne države Jalisco na početku 20. stoljeća kada ruralnim životom još upravljaju tradicionalni obrasci, a stanovništvo se kreće u liturgijskom ciklusu godine. Cijela plejada živih likova, počevši od župnika i njegovih vikara, mjesnih političkih moćnika, zemljoposjednika, zakupaca, mladih emigranata u SAD, djevojaka u proljeću života u kojima se budi želja, sjajno psihološki profiliranih i povezanih u cjelinu radnje sigurnom pripovjedačevom rukom, bit će ubačena u vrtlog revolucije koji prijeti selu i tradicionalnom životu. Čitatelj je vještim narativnim postupkom uvučen u tipične prostore jednostavnih kuća stroge arhitekture, crkve i njezina atrija, Kuće duhovnih vježbi, kolonijalnih kala, kojima se suprotstavlja tek nagoviještena modernistička arhitektura Grada Meksika i jednog novog svijeta u izgradnji. Ovaj klasik meksičke književnosti, umnogome prvi moderni meksički roman, donosi veliku temu, aktualnu i danas, sukoba dvaju svjetova, onoga tradicionalnoga i katoličkoga s jedne strane i modernoga i sekularnoga s druge. Pri tome se vaga pripovjedačevih simpatija često naginje na onu prvu, tradicijsku stranu, iako je možda, kao i čitatelj, svjestan neminovnosti oluje koja dolazi – dažda koji se sprema pasti – Meksičke revolucije i novína koje će iz temelja izmijeniti baštinjene obrasce života.