Prvi dio epskoga Slavićeva romana-kronike odvodi nas u središnju Bosnu, u mjesto Žepane i hrvatsku zajednicu koja u jugoslavenskom loncu nacija samozatajno živi godine zloglasne komunističke vlasti. No čini se da je Providnost, koja uvijek nađe načina, i ovoga puta izdvojila mladu osobu koja će biti predodređena za nešto veliko, da povede svoj narod iz jugoslavenskog sužanjstva. Tomislav Koroman središnji je lik živo razgranate mreže likova koji prikazuju kakav je život mogao biti tih godina na toj i hrvatskoj zemlji. Ljubav, strast, vjera, borba za kruh svagdašnji vjerodostojno su prikazani u ovoj kronici, kao i sve bogatstvo života stvarnih ljudi, prije negoli književnih likova, koje će čitatelj upoznati. Slavićeva Bosna puna je života, iako će se tajne službe, što mijenjaju dlaku, ali ne i ćud, sad OZNA, sad UDBA, sad KOS, truditi da taj život progutaju. Slavićeva Bosna nije Andrićeva Bosna. Ona je otrgnuti trbuh jedne stoljetne nacije, najveća domovinska rana, simbol boli, ali i ponosa i smisla koji će se kao takav stalno iznova potvrđivati; ona poziva čitatelja, posebice onoga koji rabi što, kaj i ča gdje god se nalazio, da zaroni u to bogatstvo, da osluhne b?lo jednog malog, žilavog naroda. Prekrasna i tečna proza vodit će ga na tom putu iz stranice u stranicu, svih onih godina do Domovinskoga rata koje čine sadržaj ove uzbudljive kronike. Romana koji smo, mnogi će se složiti, dugo čekali.