Kada je davne 1971. Đuro Zrakić objavio roman Svi me vole, samo tata ne, nije mogao ni sanjati da će upravo ta jednostavno pisana, kratka priča biti neizostavan dio odrastanja generacija i generacija mladih hrvatskih čitatelja.

Ta je knjiga do danas, gotovo 40 godina poslije, doživjela više od trideset izdanja i prodana je u više od 700 000 primjeraka na više svjetskih jezika – nakladnički podatak kojega se ne bi postidjeli ni ugledni svjetski nakladnici čiji se čitatelji mjere u desetcima milijuna. Stoga doista opravdano možemo reci da je Svi me vole, samo tata ne pravi hrvatski književni i izdavački fenomen koji objavljujemo u novomu ruhu i nakon dugo godina činimo ponovno dostupnim u knjižarama.

Temeljen na istinitoj priči, ovaj pučki roman prati život dječaka Ivana, siročeta kojega je otac napustio, a majka mu umrla, koji svim silama i žarom svojega mladog srca želi upoznati oca i učiniti da ga on voli. Ivan je pametan, dobar, sposoban, miljenik svih – osim svojega oca.

Svi me vole, samo tata ne dirljiva je priča o plemenitu i dobru dječaku, o potrazi za osobnim identitetom i obitelji, o temeljnoj ljudskoj potrebi za ljubavlju i pripadanjem.

„Knjiga Svi me vole, samo tata ne knjiga je mojega djetinjstva koju sam pročitala na desetke puta i koja je odgojila i mene i moju braću i sestru više nego bilo koja druga knjiga. A mi smo u to doba čitali vrlo ozbiljne i lijepe knjige.“ Anđa Jakovljević, prof.