Knjiga je zbir članaka izdanih u župnom listu župe Radobilje "Živjeti u župi Radobilji". Sam autor za nju kaže kako se ne može posve svrstati u književnost, ali bez dvojbe donosi neke jednostavne životne mudrosti i savjete kako urediti jednu zajednicu, u ovom slučaju župu Radobilju, ali vrijedi to i šire. U toj knjizi ističe kako neće svi odlikaši završiti visoke škole, ali visoke će škole završiti samo odlikaši. Vrlo dobri ne moraju nastradati, ali od njih će malo tko završiti visoke škole, dobri će po Njemačkoj kopati kanale, a dovoljni će posve propasti, bilo da će završiti na drogi ili na socijalnoj pomoći, što nije bitno različito. Plastičan je to primjer na kojem Marušić pokazuje koliko je obrazovanje doista bitno. Školi, obrazovanju i znanosti posvetio je gotovo cijeli svoj život, a redovito naglašava koliko je obrazovanje važno u čovjekovu životu. Ističe kako je osobito važno ići u inozemstvo na školovanje i to ponajviše zbog toga što je tamo moguće doista mnogo toga naučiti, upoznati novu kulturu, ali i vlastitu, osamostaliti se i onda se kao pravi znanstvenik vratiti u domovinu i raditi na poboljšanju i obrazovanja i znanosti i života uopće.