U Predgovoru ovih poruka nekadašnjega kapucinskog provincijala, njegov mlađi brat o. Bono Zvonimir Šagi piše kako je Tomislav Janko bio „jako strog i kao provincijal“ nekadašnje dvojezične Ilirske kapucinske provincije u kojoj su bili Hrvati i Slovenci, a koja je osnovana po završetku Prvoga svjetskog rata 1921. godine i ukinuta nakon završetka Drugoga vatikanskog koncila 1967. godine. „Kao provincijal Tomislav je pisao veoma poticajne duhovne poslanice o duhovnosti redovničkog i kršćanskog života, obično povezane uz Božić, uz Uskrs i nakon vizitacija. To je bilo jako pedantno i duboko duhovno. Te smo pobudnice uvijek zajedno čitali“, piše o. Bono i podsjeća da je to vrijeme (1955. – 1958.) bilo obilježeno liturgijskom reformom kada je papa Pio XII. uveo vazmeno trodnevlje i uskrsno bdjenje.  „U svemu nam je pater Tomislav bio učitelj i podupiratelj, ali i vrlo oštar kritičar. Držimo da poruke i misli koje pronalazimo u provincijskim pismima i poslanicama Tomislava Janka Šagija imaju trajnu duhovnu vrijednost za svakoga kršćanina koji želi autentično slijediti Isusa Krista, a osobito snažan poticaj mogu biti za sve one koji su odabrali put duhovnoga zvanja i predanja Gospodinu“, piše o. Bono.

Knjigu su zajedno izdali Kapucinski samostan svetoga Mihaela i Kršćanska sadašnjost, a objavljena je u prigodi 20. obljetnice autorove smrti.