Među svega tridesetak crkvenih naučitelja i naučiteljica (od svih svetaca u povijesti Katoličke Crkve) nalazi se i sv. Lovro Brindiški (1559. – 1619.). Ova knjiga izlazi u povodu obilježavanja 400. obljetnice smrti ovog znamenitog kapucina i crkvenog naučitelja. Dvije su velike ljubavi sv. Lovre Brindiškog – prema Božjoj riječi i prema Mariji, Isusovoj majci. Sv. Lovro piše: „Riječ Gospodnja je svjetlo za um i vatra za volju, da čovjek uzmogne upoznati i ljubiti Boga. Za duhovnog čovjeka, koji posredstvom milosti živi po Duhu Božjem, ona je kruh i voda, ali kruh slađi od meda i voda bolja od vina i mlijeka…“
Bio je veliki štovatelj Majke Božje, sinovski pobožan i teološki dubok. Temeljno načelo mariologije, o čemu se raspravljalo u ono doba, vidio je u božanskom majčinstvu, što su kasnije svi prihvatili. Ova knjiga misli i svakidašnjih meditacija sv. Lovre nahranit će dušu i omogućiti nam da „'opipamo bilo' jednoga crkvenog naučitelja koji je proslavljenoga Gospodina, koji je postao našim bratom, učinio središtem svojega života i djelovanja i iz čijih je spisa i govora progovaralo obilje srca“ (iz predgovora u knjigu).
A to bilo ovoga svetca svoje otkucaje pronalazilo je u ljubavi koju je on svakodnevno promatrao svojim unutarnjim očima. Što je sv. Lovro osjećao, možemo iščitati iz njegovih riječi: „Marija je voljela Krista kao što najnježnija majka može ljubiti svojega najljepšeg, najmudrijeg, najboljeg i najsvetijeg sina i kojega je Bog blagoslovio vrh svakog stvorenja i beskrajno ga ljubio i koji je Bogu bio beskrajno mio i drag. Krist je pak ljubio svoju Majku kao najpobožniju, najmiliju, najdražu, najsvetiju roditeljicu, koja je njemu bila vrlo slična, blagoslovljena od Boga iznad svakog stvorenja jer mu je bila najdraža i najmilija.“