„Prijevremenim odlaskom u mirovinu pape Benedikta XVI. i izborom na Petrovu stolicu njegova nasljednika, pape Franje, pred našim se očima odjednom počelo pojavljivati jedno, ipak, malo drukčije papinstvo. Smijemo to nazvati novim licem papinstva. To se lako prepoznaje u brojnim Franjinim gestama i govorima koji odišu jednostavnijim i skromnijim pristupom i stavom, dakle, primjerenijim Gospodinu i njegovom evanđelju. Ta činjenica onda neminovno baca drugačije svjetlo i na pontifikate petorice njegovih prethodnika na Petrovoj stolici od kojih su čak trojica već kanonizirana: sv. Ivan XXIII., sv. Pavao VI. i sv. Ivan Pavao II. Naime, ni u snu ne pomišljamo na sumnju u osobnu svetost spomenutih papa, no ipak se spontano zamjećuje da su oni svetost izborili u crkvenim uvjetima koji su itekako mogli i trebali biti još primjereniji zahtjevima evanđelja. U tom smislu njihovu svetost prepoznajemo također u nastojanjima oko obnove Crkve, naročito obnove što ju je naložio i pokrenuo Drugi vatikanski koncil“, piše autor u Predgovoru ove knjige koja je zbir članaka koje je objavljivao u Kani od 2011. do prosinca 2018. godine.

On zauzeto i znalački piše o reformama koje je poduzeo papa Franjo, počevši od reforme kurije koja je „intimno povezana s reformom Petrove službe“ koje pak „sugerira opet novo lice papinstva koje, po našem skromnom mišljenju, snažno uprizoruju završetak pontifikata pape Benedikta XVI. i pontifikat pape Franje od njegova samog početka do danas.

U 29 članaka ova će nas knjiga upoznati s kojim i kakvim to reformama papa Franjo obnavlja i papinstvo i samu Crkvu.