Dnevnik pisan od 1914. do 1928. koji se sada objavljuje prvi put u cijelosti kao IV. svezak njegovih Sabranih djela jest njegovo prvo književno djelo u odnosu na sve što je kasnije napisao. Godine 2014. kada se Dnevnik objavljuje navršava se upravo 100. obljetnica kako gaje mladi Ivan kao sedamnaestogodišnjak 1914. započeo pisati u svojemu rodnom gradu Banjoj Luci gdje ga je gotovo polovinu napisao.
Na stranicama Dnevnika koji je vodio sve do smrti Merz nam je ostavio zabilježen svaki treptaj svoje duše. U velikoj iskrenosti opisivao je sve što je doživljavao u sebi i oko sebe. 
U Dnevniku možemo pratiti njegov razvojni put prema svetosti kamo ga je vodila Božja milost s kojom je spremno surađivao. Ivanov Dnevnik nije njegova autobiografija jer ga i nije pisao s tom nakanom. Ovo je samo jedan, i to najvažniji, segment njegove bogate duševnosti i duhovnosti. Međutim, zrela i cjelovita Merza nalazimo tek posljednjih šest godina njegova života u Zagrebu kada je zasjao u punu zamahu stvaralaštva i apostolskoga rada o čemu, uz ostale dokumente druge vrste, svjedoče i ova njegova Sabrana djela.
Ivanov Dnevnik, kao jedinstveno književno djelo, raznolikošću svojega sadržaja obogatit će i kulturno i duhovno svakoga tko ga bude čitao.

Objavljeno je još: Ivan Merz - Sabrana djela: Svezak 1., Ivan Merz - Sabrana djela: Svezak 2., Ivan Merz - Sabrana djela: Svezak 3., Ivan Merz - Sabrana djela: Svezak 5.

(tekst s korica knjige)