Sveti Jeronim napisao je, među ostalim, i tri hagiografije: životopis sv. Pavla pustinjaka, sv. Hilarija opata i monaha Malka. Prvi kršćanski pustinjaci, o čijim životima piše sv. Jeronim, koji su u 3. i 4. st. pred jakim progonima pronašli utočište u pustinjama rimskih provincija Egipta, Sirije i Palestine, začetnici su kršćanskoga monaštva. Iako su ove tri hagiografije sv. Jeronima tek neznatan dio njegova velikog književnog opusa, po njima je on – uz Atanazija Aleksandrijskog, pisca životopisa sv. Antuna pustinjaka – začetnik jednog književnog žanra koji se razvijao i bujao u srednjem vijeku u okrilju Zapadne, ali i Istočne Crkve.
Jeronimovi životopisi trojice pustinjaka u ovoj su knjizi doneseni na izvornome latinskom i usporedno u suvremenom hrvatskom prijevodu. Te su kratke hagiografije pisane s mnogo književnog nadahnuća, jezične svježine i stilske vještine tako da će oduševiti i suvremenog čitatelja.