Obrađujući tematiku Domovinskog rata, roman književnika Esada Jogića tematski se nastavlja na roman "Mreža" Vjekoslava Tomašića, najbolji roman na prvome nagradnom natječaju Glasa Koncila, čime Glas Koncila pridonosi popularizaciji proze s domovinskom ratnom tematikom, kojoj hrvatski prozaici ne poklanjaju veliku pozornost.

Roman o sudbini brojnih ljudskih duša, spojenih i neraskidivo povezanih razarajućim vihorom Domovinskog rata u teško opustošenoj i svakovrsnim zločinima poniženoj Slavoniji i Bosni. Svjedoči o mukama nemoćnih stradalnika, nevinim žrtvama s jedne strane, te s druge strane o neljudskim postupanjima ratnih zločinaca, jezivih čudovišta, koje su mnogi nekad voljeli i smatrali ih dobrim ljudima.

"Mrtvi vlak" prvi je roman koji obrađuje nesretnu sudbinu svećenika u ratu - kako u zadnjem, Domovinskom ratu, tako i u prošlim ratovima koji su vođeni na ovim prostorima. U ratu svećeničko je poslanje svjetlo koje neprestano svijetli protiv tame, mržnje i zla: svećenik svojom molitvom i brižnošću stoji ispred tuđe nesreće i boli, nudeći sebe i svoju sudbinu kao žrtvu za spasenje drugih. Molitva svećenika, ovdje Mariofila, krik je protiv nepravde i zla, protiv rušenja bogomolja i gaženja ljudskog ponosa.

Govoreći o Jogićevu stilskom izrazu, recenzent dr. Vlado Pandžić istaknuo je kako autor "ne oponaša ni jedno moderno pripovjedno načelo. Usmjeruje pozornost na teške ratne rane, koje će dugo izazivati jauke i vapaje do neba. Tragajući po prošlosti usmjerava se na dvojbenu sutrašnjicu, nudeći jake hiperbole, jasno ciljajući aluzijama na ljudskost, koja nekima u bolesnoj sebičnosti nije nimalo važna".