Jezični kič, glazbeni kič, kič u slikarstvu i arhitekturi potpuno su preplavili izvanjsku sliku javnih crkvenih manifestacija. Na oltarima leže prekrivači od trevire kao na stolićima pokraj kauča, tri debele svijeće u ručno napravljenim keramičkim zdjelicama s neukusnom caklinom koja podsjeća na organske izlučine stoje u jednom kutu, a u drugom stručak od korijenja i osušena cvijeća spravljen po krivo shvaćenim načelima japanske ikebane kite površinu stola u sredini kojega se namjesto križa uzdiže mikrofon. Pitamo se gdje je ostala zdjelica s bobi-štapićima, jer jedno je prema izvanjskoj pojavi tih oltara potpuno sigurno: to nisu žrtvenički oltari i ne trebaju to ni biti.