Upućeni smo u novu dimenziju hrvatskog jezika kroz riječi koje su nastale i sazrijevale u grozdove u zatvorenoj otočkoj sredini Hvara. Tamo gdje su ljudi življenjem usmjereni jedni na druge zbijale su se misli i sublimirale u nesvakidašnje jezične izričaje. Nadodano tome bilo je i apsorbirano književno bogatstvo Kanade. Silovit tijek pojmova pjesnikinja uzburkava misaonim digresijama koje istovremeno rezultiraju bljeskovima u srazu njenih svjetova, pa neka se prašina diže za nezaustavljivim lipicanerima.

Ja Marija ovdje u Kanadi i Ja Marija ovdje u domovini sastale su se na sredini života, stoga ne čudi što je Marija Franičević-Jeličić prohodala na putu pjesništva divovskim koracima. Silina njezine poezije je kao plima koja nadolazi i odvlači nas u svoje dubine, u milinu podmorja, gdje kao jedinstveno tijelo titra i svijetli, uhvaćeno ribarskom mrežom naše intuicije.