Kako se kvantitativna povijest kakvom ju je autor utemeljio smatra instrumentom najnaprednije i najuspješnije analize sadašnjosti, tako je i Vrijeme reformi nešto posve drugo od dosad pisanih povijesti Crkve u vrijeme Predreforme i Reforme. Ta povijest znanstveno je utemeljena i to na interdisciplinarnim istraživanjima čak i najmanjih detalja, pa i onih još nepoznatih ili neuočenih, zatim misli, senzibiliteta, načina života inteligencije (sveučilišnog miljea, kruga humanista, knjige) te sirotinje od 1250. do 1550. - u periodu široko obuhvaćenom kao vrijeme Reforme. Ona je istovremeno i razmatranje porijekla sistema civilizacije - nasljednice grčke i rimske antike, tehnoloških izuma srednjega vijeka, Poruka Vječnosti iz Vremena Zapovijedi, Proroka i Apostola, složenog odnosa praktičnog i filzofskog IV. i V. stoljeća - jednog jedinstvenog sistema koji je trajao dobru polovicu tisućljeća a koji se sada otvara pred našim očima.

(tekst iz Uvoda)