Trećom knjigom Hrvatske pisane kulture akademici Josip Bratulić i Stjepan Damjanović nastavljaju s prezentacijom djela hrvatske pismenosti u vremenskom luku od VIII. do XXI. stoljeća. Cilj je ovog ambicioznog projekta predočiti svu šarolikost i sav raspon pisane kulture od VIII. stoljeća do naših dana, dakle od najstarijih spomenika pismenosti nastalih na prostoru koji su nastanili Hrvati pa sve do pisane riječi u novom mileniju.
Prvi je svezak započeo u znaku zapisa riječi u kamenu, a treći završava poviješću knjige i novom tehnologijom digitalnih zapisa.
Projekt Hrvatska pisana kultura zamišljen je i kao povijest pisma/pisama, povijest umijeća ukrašavanja teksta, povijest tiskarskog umijeća, povijest tehnologije pisanja i - ne na zadnjem mjestu - povijest isprobavanja potencijala hrvatskoga jezika.
U treći svezak uvršteni su hrvatski pisani tekstovi iz 20. i 21. stoljeća, tj. tekstovi nastali u vremenskom rasponu od razdoblja moderne - kada Hrvatska hvata priključak s istodobnim procesima u zapadnoeuropskoj kulturi i umjetnosti - do tekstova tiskanih na početku novog milenija. U ovom, trećem svesku su preduvjeti za uvrštavanje nekoga teksta doista prizivali vrijednosne parametre slične onima u sastavljanju neke antologije: u knjigu su mogli ući samo vrhovi nacionalne produkcije.
Izboru akademika Bratulića i Damjanovića, ma koliko on bio subjektivan i određen zadanim prostorom, nema se što oduzeti - sve je pomno odvagano i uravnoteženo.
Društvenu potrebu ovakve knjige nije potrebno posebno obrazlagati: riječ je o kapitalnom djelu koje, korak po korak, slijedi tragove hrvatske kulture i prati proces izgradnje kulturnog identiteta.

Akademik Krešimir Nemec