Sveti red đakonata Katolička je Crkva veoma častila još u stara apostolska vremena, kao što nam svjedoči sam Učitelj naroda (sv. Pavao), koji zajedno s biskupima poimenično pozdravlja i đakone, te upućuje Timoteja koje vrline i duševne osobine treba od njih tražiti da bi se smatrali dostojnima svoje službe.

Nadalje, Drugi vatikanski ekumenski sabor, poštujući taj prastari običaj, govori s poštovanjem o đakonatu u Konstituciji koja počinje riječima Lumen Gentium (Svjetlo naroda) i kada ondje raspravlja o biskupima i svećenicima, slavi također treći stupanj svetoga reda, opisujući njegovo dostojanstvo i nabrajajući dužnosti. Uvidjevši pak dobro, s jedne strane, da se te dužnosti, za život Crkve tako važne, uz disciplinu koja sada živi u latinskoj Crkva, u nekim krajevima mogu vrlo teško izvršavati, i želeći bolje pobrinuti se za tako važnu stvar, mudro je odlučio da se đakonat može ubuduće obnoviti kao poseban i stalan stupan hijerarhije.