Da bismo objasnili u čemu se sastoji zadaća koncipiranja teologije Novoga zavjeta, dobro je pozabaviti se dvjema u tom pojmu ujedinjenim riječima. Jer upravo tako moguće je istaknuti posebnost ovog pokušaja pisanja teologije Novoga zavjeta- Ipak, to će biti jasnije tek na stranicama koje slijede.
Teologija je riječ, govor o Bogu. A mi smo teolozi izgubili bezbrižnost govorenja o Bogu. I to je dobro. Jer o Bogu se ne može govoriti kao o nekom stablu, kao o nekom drugom čovjeku ili nekim drugim izvanjskim stvarnostima, koje nužno zahtijevaju da se o njima govori zato što se jednostavno pojavljuju u prostoru naših iskustava na nekom određenome mjestu, kako reče K. Rahner.
Naš bezbrižan govor o Bogu, koji je zanemarivao njegovu neizrecivost ili ju je površno uzimao, doveo je, između ostalog, do toga daje riječ »Bog« potisnuta iz ozbiljnoga ljudskog govora i da se zadržala još samo u praznim frazama i besmislenim tvorevinama riječi. Ta pozadina predstavlja općenit i uobičajen problem koncipiranja svake teologije pa i one Novoga zavjeta.