Lik Katarine Sijenske izranja iz dubina XIV. stoljeća (1347.-1380.) kao vitki i veličanstveni lukovi gotske katedrale: izranja iz stoljeća velikih napetosti i suprotnosti, velikih povijesnih zbivanja i društvenih previranja.
Upravo je nju Bog dao ovome nemirnome vijeku, da preko nje izvede svoje velebno djelo obnove Crkve.
Vršila je veliki javni utjecaj na svoje suvremenike, na vladare, kao i na samoga Svetog Oca papu Grgura XI., kojega je povratila iz avinjonskoga sužanjstva.
U ovome svome grandioznome djelu Dijalogu, u kojemu su iznesene tajne spasenja-otkupljenja, tajne opstanka, daje rješenje svih problema Svijeta i Crkve - u okviru Božanske Providnosti. Primarna mu je duhovna dimenzija, teološko-mistični sadržaj, poruka, kao i moralno-didaktička pouka.
I u književnome smislu djelo je vrhunsko dostignuće.
Obuhvaćena Božjom puninom, ognjenom snagom Duha, žarom i krasotom Njegova Srca, Žarišta svega Svemira, sva u sjaju riječi, Katarina nam je prenijela Božju poruku spasnja, ljubavi i milorđa.
I cilj ovoga djela, u svojim glavnim odrednicama, jest: postići vječno spasenje duša u Bogu, da On bude upoznat i ljubljen: da Bog bude - sve u svemu.