Neposredno prije avinjonskog sužanjstva rađaju se u Njemačkoj, u pokrajini Turingiji, dvije velike svetice - mistikinje: GERTRUDA (1256. - 1301.) i njena mlađa sestra MATILDA (1241.- 1299.), koje su tek nakon svoje smrti bile upoznate po svojim spisima, kada su oni pronađeni i prevedeni s njemačkog jezika.
A iz tih spisa-rasprava, molitava izbija mistični žar, zaljubljenost u Apsolutnu Ljubav i Ljepotu, od koje su bile ranjene i ushićene; očituje nam se ljubav vječne Ljubavi.
Čistoća srca osposobila je njihovu dušu za saznanje božanskih tajna; za uranjanje u krasotu Božanskoga Bića.
Spisi im obiluju bogatstvom duhovnih, nadnaravnih sadržaja. A to bijaše i želja svetica: da uranjaju u dubine božanskih otajstava; da prenose ljudima poruku vječnoga spasenja i putove i načine kako će to spasenje ostvariti.
Crpimo i mi ovu životnu snagu iz čistoga Izvora milosti - ljubavi, da se i sami osnažimo i preporodimo. I spoznamo: kako je naša vječna baština prekrasna.