Charles de Foucauld je po prirodi bio duboko neovisan čovjek, s jakom voljom za moć, tvrdoglav, držao je do svojih stavova htijući uvijek sam provoditi svoje odluke. Mladost mu bijaše puna nestrpljivosti, pobune protiv granica u ljudskom životu, neprestanog opiranja vremenu.
I evo, Gospodin će pozvati tog čovjeka koji odbija svaki zakon i svaku stegu. Gospodin će ga pozvati da se susretne s Njim, da hoda s Njim, više ne sam, već u društvu i u prijateljstvu s Njim i sa svim ljudima. Povijest obraćenja Charlesa de Foucaulda je najprije povijest predusretljive Božje strpljivosti prema Charlesu de Foucauldu.
Jednog dana, jednog listopadskog jutra 1886. g. Foucauld koji je učinio prvi korak, tražeći jednog "duhovnog učitelja" i prihvaćajući da više ne traži istinu sam, Foucauld kaže "da", potpun, bezuvjetan da Bogu koji ga je tražio i koji ga je čekao u zasjedi svoje ljubavi, njega, mladića starog dvadesetosam godina: "čim sam povjerovao da Bog jest, razumio sam da ne mogu drugačije nego živjeti samo za Njega", kaže sam, petnaest godina poslije svog obraćenja.
Nakon tog "da" u potpunoj poslušnosti, Charles de Foucauld će svakog dana tražiti sve veću poslušnost Ljubljenome. To je jedan zadivljujući put - ti koraci Charlesa de Foucalda kroz trideset godina, taj neprestani napredak u sve življem odgovoru Ljubavi.