Sestra Marija je svoje zanose duha u ovoj knjizi strukturirala u modernoj lirski intoniranoj pjesničkoj prozi... Taj je oblik lirske proze tražio njezin sadržaj... U ovoj poetičnoj strukturi napuštena je rima, ali u toj poetici ima i jezične spontanosti, i slobode pjesničkog ritma, i savršene odmjerenosti između tradicije i moderniteta. Ljubav i Bog su središte njezina unutarnjeg duhovnog svijeta - a duša u mističnom zagrljaju s Bogom vrhunski domet interakcijskog preobražaja života duše. Toliko je ljubav Božja dominantna, da se u tome predanju božanskoj ljubavi sve preoblikuje u ljubav putem ljubavi... Na putu uzlijetanja duše k svome božanskom središtu vlastita patnja i bol postaju i sredstva blaženstva...
S. Marija je istodobno i mistik i pjesnik: mistik u koncentraciji i u usponima duha, pjesnik u ekspresiji, koja zapravo rađa umjetnost. Time je ta meditativnost prožeta ne samo religioznim životom, nego je produhovljena i umjetnošću.
Kodeks ljubavi S. Marije sastoji se u: neograničenoj ljubavi prema Bogu, u dubokom duhu religioznosti, u bogatstvu unutarnjeg života, u žarkom predanju božanskoj ljubavi, u vidljivom očitovanju u djelima milosrđa prema bližnjemu, u samoprijegoru i žrtvi.