U velikom trvenju suprotnosti, antagonizama, stranačkih borbi srednjega vijeka, nad kaljužom ljudske zlobe, opakosti i pokvarenosti, sinuo je kao sunce čist i slobodan duh Franje i Klare, koji je obuhvaćao Neizmjernoga i Vječnoga, dok je iz njihova preobraženoga srca odjeknuo vječni zov ljubavi, pozivajući sve što živi da uzvrati ljubav Ljubavi, koja nije ljubljena. Svojim će evanđeoskim načinom života, svojim djelima, spisima i Redovima izvršiti ne samo duhovno moralnu obnovu društva, nego i socijalnu, mijenjajući iz korjena strukture, i obilježavajući svu stvarnost pečatom Boga živoga. U njihovim se Spisima, koji se sa znanstveno-kritičkim prilogom po prvi put kod nas objavljuju, zrcali evanđeoska istina i izvornost, pobožnost, organizacioni i stvaralački duh, mistično iskustvo - suživot s Kristom. Franjo i Klara su uzori otkupljenoga čovjeka, zov k izvorima autentičnog evanđeoskog života, ostvareno Evanđelje. Kao što oni povezuju u jedinstvo prirodu-čovjeka-Boga, neka budu poticaj i našemu modernome vremenu i čovjeku današnjice da nađe svoje jedinstvo i svoje prvotne izvore; da obnovi svoj duhovni lik prema Slici Sina Božjega; prema Raspetoj Ljubavi.