Može li Bog biti tema razgovora? Možemo li ga spomenuti negdje između rezultata utakmica nogometnoga prvenstva i vremenske prognoze? Ne bi li ipak bilo bolje o njemu znalački mudrovati, stvoriti lijep teološki koncept, isključivo teoretski i bez veze sa životom?

Usta koja su upravo rekla: "Dodaj mi sol!" ili: "Vrijeme je za odlučnu politiku" ili: "Simpatični ste, Monica, hoćete li sa mnom na piće?", jesu li takva usta prikladna da izgovore nešto o božanskomu?

Osim toga, može li se riječ "Bog" naći među drugim riječima unutar rečenice, pa makar je pisali velikim početnim slovom? Ne znači li to umanjiti ga baš u trenutku kada mislimo da ga uzvisujemo? Ili odavati mu počast baš u trenutku kada bismo ga se zauvijek htjeli riješiti?

Nitko nema recept za govor o Bogu, to nadilazi ljudske snage… No upravo u trenutku u kojemu oni koji o njemu govore priznaju ovo ograničenje, ljudi koji ih slušaju imaju priliku otkriti Boga koji je svugdje prisutan, u svakoj ljudskoj stvarnosti, u ljepoti tijela ili zalasku sunca kao i u rupi u makaronu…

Jedan od vodećih intelektualca našega doba Fabrice Hadjadj opet briljira i svojim prepoznatljivim lucidnim i humorističnim stilom najširemu krugu čitatelja otkriva Boga prisutna u ljudskoj svakodnevici i svakomu ljudskom životu.