BRAČNI I OBITELJSKI ŽIVOT BLAŽENOGA KARLA I SLUŽBENICE BOŽJE ZITE VELIČANSTVENI JE PRIMJER ZA SVE PAROVE KOJI TRAŽE PUT PREMA BOGU.

Počevši kao bajka vjenčanjem iz ljubavi, zajednički život Karla i Zite, posljednjih habsburških vladara, ubrzo postaje tragedija: rat, klevete, izdaje, samoća, egzil, siromaštvo, prerana Karlova smrt… Ipak, u njima nije bilo nikakve ogorčenosti, nikakva kritiziranja. Posve suprotno, opraštanje je hranilo njihova srca. Koja je, dakle, tajna njihova bračnog života da su usprkos tako teškim, gotovo nemogućim situacijama uspjeli sačuvati ljudskost, vjeru i međusobnu ljubav? U ovoj knjizi prolazimo s Karlom i Zitom njihov duhovni i životni put, koji će nam na nov način otkriti ova dva duhovna velikana naše povijesti, njihovu hrabrost, požrtvovnost i predanje Božjoj providnosti. Život je to koji je sažet u dvjema Karlovim izjavama: „Sada si moramo pomagati doći u nebo“, u jutro njihova vjenčanja, i: „Beskrajno te ljubim. Opet ćemo se susresti u Isusovu Srcu“, nekoliko trenutaka prije nego što će svoj život predati u Očeve ruke.

U ozračju vrlo tople ljubavi, čvrstoga povjerenja, bezrezervnoga poštenja, nutarnje sigurnosti i uzajamnoga poštivanja naš je brak postao iznimno sretan. Sluga Božji bio je najvjerniji muž, nježan, dobar, strpljiv, plemenit i susretljiv. Sve smo dijelili: radost i tugu, strah i nemir, nadu i sreću. Teški udarci zajedno su nas ranili i zajedno smo ih iznijeli. Sluga Božji smatrao je našu obitelj Noinom lađom koju mu je Bog dao u svojoj beskrajnoj dobroti. Obitelj mu je bila utočište, okrepa i u njoj je crpio uvijek novu snagu za teški životni put. Obitelj mu je ovdje na zemlji bila sva njegova radost; želio je uvijek biti okružen našom djecom; nastojao nas je blagom, a čvrstom rukom sve više približiti našoj djeci i Bogu. (…) A zadnje riječi koje mi je umirući ostavio bile su: ‘Beskrajno te ljubim. Opet ćemo se susresti u Isusovu Srcu.’“ kraljica Zita Habsburška

„Blaženi Karlo Austrijski bio je istinski primjer. Od cara do siromaha, od jedne od svjetskih veličina do čovjeka za kojega nigdje nije bilo mjesta gdje bi živio, čovjeka koji je jedva imao za jelo, osuđena, koji je doslovno morao tražiti milostinju…“ mons. Nuno Brás

„Problemi s kojima su se susreli car Karlo i carica Zita na početku 20. stoljeća bili su golemi, ali uspjeli su u olujama sačuvati mir. Iako, ljudski gledano, nisu vidjeli izlaz, zadržali su netaknuto pouzdanje u Božju providnost. U naše su doba problemi drukčiji, ali ne manji, i moramo sačuvati taj isti mir. Crpimo, dakle, snagu iz njihova primjera.“ nadvojvoda Rudolf Austrijski